Klimatske promjene i brzi razvoj globalne industrije i poljoprivrede učinili su problem nedostatka slatke vode sve ozbiljnijim, a opskrba slatkom vodom postaje sve napetija, tako da i neki obalni gradovi imaju ozbiljan nedostatak vode. Vodna kriza predstavlja neviđenu potražnju za desalinizacijom morske vode. Oprema za membransku desalinizaciju je proces u kojem morska voda ulazi kroz polupropusnu spiralnu membranu pod pritiskom, višak soli i minerala u morskoj vodi blokira se na strani visokog pritiska i drenira se koncentriranom morskom vodom, a slatka voda izlazi sa strane niskog pritiska.

Prema podacima Nacionalnog zavoda za statistiku, ukupna količina resursa slatke vode u Kini u 2015. godini iznosila je 2.830,6 milijardi kubnih metara, što čini oko 6% globalnih vodnih resursa, što je četvrto mjesto u svijetu. Međutim, resursi slatke vode po glavi stanovnika iznose samo 2.300 kubnih metara, što je samo 1/35 svjetskog prosjeka, a postoji i manjak prirodnih resursa slatke vode. S ubrzanjem industrijalizacije i urbanizacije, zagađenje slatke vode je ozbiljno, uglavnom zbog industrijskih otpadnih voda i gradske kanalizacije. Očekuje se da će desalinizacija morske vode biti glavni smjer za dopunjavanje visokokvalitetne vode za piće. Kineska industrija desalinizacije morske vode koristi 2/3 ukupne potrošnje. Zaključno s decembrom 2015. godine, širom zemlje je izgrađeno 139 projekata desalinizacije morske vode, ukupnog obima 1,0265 miliona tona dnevno. Industrijska voda čini 63,60%, a stambena voda 35,67%. Globalni projekat desalinizacije uglavnom služi za vodu u domaćinstvima (60%), a industrijska voda čini samo 28%.

Važan cilj razvoja tehnologije desalinizacije morske vode je smanjenje operativnih troškova. U sastavu operativnih troškova, potrošnja električne energije čini najveći udio. Smanjenje potrošnje energije je najefikasnije sredstvo za smanjenje troškova desalinizacije morske vode.